Sjajne činjenice o pamćenju
Ljudsko pamćenje je fascinantna stvar. Ljudska bića su vekovima bila u strahu od sposobnosti jedni drugih da se sete informacija. Sada je to teško zamisliti, ali u danima kada je prosječna osoba imala ograničen pristup istorijskim informacijama, istorije su se prenosile usmeno. U tako ranom društvu lako je uočiti vrijednost u mogućnosti demonstriranja izuzetnih sposobnosti pamćenja.
Sada možemo isto tako lako predati svoja sjećanja našim pametnim telefonima, tajmerima i drugim upozorenjima koja će osigurati da imamo sve informacije ili podsjetnike koji su nam potrebni kada nam zatrebaju. Pa ipak, još uvijek smo fascinirani ljudskim pamćenjem, podvizima za koje je ono sposobno i kako djeluje i kao blagoslov i kao prokletstvo u našim svakodnevnim životima.
Ne postoji efektivno ograničenje količine informacija koje možete zapamtiti
Stalno zaboravljamo stvari, a ponekad bismo željeli pomisliti da je to zato što učimo nove stvari, koje potiskuju stare i nepotrebne informacije. Međutim, to nije slučaj. O svom mozgu često razmišljamo kao o kompjuterima, a o našem pamćenju kao o tvrdom disku, dijelu mozga koji je prepušten pohranjivanju stvari koje se na kraju mogu 'popuniti'.
Najnovije istraživanje sugerira da iako je ovo, u prilično grubom smislu, tačna procjena pamćenja, granica koja je postavljena na naš mozak u smislu informacija koje može pohraniti je ogromna. Paul Reber je profesor psihologije na Univerzitetu Northwestern i misli da ima odgovor. Profesor Reber postavlja granicu 2.5 petabajta podataka, to je ekvivalentno oko 300 godina 'videa'.
Uključeni brojevi
Profesor Reber svoju računicu zasniva na sljedećem. Prije svega, ljudski mozak se sastoji od oko milion neurona. Šta je neuron? Neuron je nervna ćelija koja je odgovorna za slanje signala oko mozga. Oni nam pomažu da tumačimo fizički svijet iz naših vanjskih osjetila.
Svaki od neurona u našem mozgu formira otprilike 1,000 veza s drugim neuronima. Sa oko milijardu neurona u ljudskom mozgu, ovo je jednako preko triliona veza. Svaki neuron je uključen u opoziv više sjećanja istovremeno i to eksponencijalno povećava kapacitet mozga za pohranjivanje sjećanja. Ovih 2.5 petabajta podataka predstavlja 2 i po miliona gigabajta, ali sa svim ovim prostorom za skladištenje, zašto zaboravljamo toliko toga?
Tek smo naučili kako liječiti gubitak pamćenja
Gubitak memorije je simptom niza neurodegenerativnih bolesti kao što je Alchajmerova bolest. Može se pojaviti i nakon moždanog udara ili povrede glave. Te bolesti smo tek nedavno počeli shvaćati, a one su nam ponudile mnogo uvida u to kako funkcionira pamćenje. Bilo je potrebno dosta vremena da se smanji stigma koja okružuje mnoge od ovih neuroloških bolesti, ali je sada mnogo bolje predstavljena grupama za brigu o pacijentima i konsultantskim grupama kao što su npr. Insight Medical Partners. Uz veće zagovaranje i svijest, poduzeto je više istraživanja i osmišljeni bolji tretmani.
Ljudsko pamćenje je zaista fascinantan i komplikovan fenomen. Ispostavilo se da je sličnost našeg mozga s kompjuterom korisna slika za razmatranje funkcija mozga.