Vrste uspomena

Postoje mnoge vrste uspomena. Ova vrsta pamćenja služi specifičnoj svrsi jer nam pomaže da zapamtimo informacije. Ako želite detaljnije saznati o različitim vrstama pamćenja, detaljnije ćemo to proći u članku - Različite vrste memorije.

Sistemi ljudskog pamćenja

Ljudsko pamćenje je fascinantno, a naučnici još uvijek rade na razumijevanju njegovih čuda i mogućnosti. Memorija se može široko podijeliti u tri tipa: radno pamćenje, kratkoročno pamćenje i dugotrajno pamćenje.

Kako funkcionira pohrana ljudske memorije?

Radna memorija je mjesto gdje se informacije aktivno obrađuju i manipuliraju. Kratkoročna memorija je mjesto gdje se informacije privremeno pohranjuju, na primjer, kada sebi ponavljate telefonski broj kako biste ga mogli zapamtiti. Senzorno pamćenje pamti informacije koje se percipiraju putem čula, kao što je zvuk nečijeg glasa ili pogled na lice. Kada se prisjetimo sjećanja, ona često prolaze kroz sve ove faze prije nego što se pohrane u dugoročno pamćenje.

Objašnjeno kratkoročno pamćenje

Kratkoročna memorija, poznata i kao radna memorija, je vrsta memorije koja nam omogućava da pamtimo i obrađujemo informacije u kratkom periodu. Ova memorija je neophodna za svakodnevne zadatke kao što je pamćenje telefonskog broja dovoljno dugo da ga pozovete ili pamćenje onoga što trebate kupiti u trgovini.

Vjeruje se da je kratkoročno pamćenje pohranjeno u prefrontalnom korteksu i hipokampusu mozga. Kapacitet kratkoročne memorije je oko sedam stavki, plus-minus dvije. To znači da osoba obično može zapamtiti između pet i devet stavki istovremeno.

Smatra se da je i trajanje kratkoročnog pamćenja ograničeno. Jedna teorija sugerira da kratkoročno pamćenje može pohraniti informacije samo do 30 sekundi. Međutim, druga istraživanja su pokazala da ljudi mogu pamtiti informacije duže vremenske periode ako ih od njih zatraži da izvrše zadatak, kao što je ponavljanje informacija naglas ili korištenje za rješavanje problema.

Jedan od načina razmišljanja o kratkoročnom pamćenju je poput mentalne bilježnice. Omogućava nam da zabilježimo nekoliko informacija kako bismo ih kasnije mogli koristiti. Međutim, ako ne prenesemo informaciju iz našeg kratkoročnog pamćenja u dugoročnu memoriju, na kraju će biti zaboravljena.

Objašnjeno dugotrajno pamćenje.

Postoje tri primarne vrste dugotrajnog pamćenja: semantička, epizodična i proceduralna.

Semantičko pamćenje se odnosi na zbirku općeg znanja o svijetu. Ovo uključuje informacije o konceptima, idejama i činjenicama. Ova memorija nam daje do znanja šta je stolica i kako je koristiti.

Epizodno pamćenje se odnosi na naša lična iskustva i sjećanja. Ovo sjećanje nam omogućava da se prisjetimo šta smo radili jučer ili gdje smo bili na odmoru prošle godine.

Proceduralna memorija je odgovorna za našu sposobnost učenja novih vještina i obavljanja određenih zadataka. Ova memorija nam pomaže da vežemo cipele, vozimo bicikl ili vozimo auto.

Sve tri vrste dugoročne memorije su neophodne za naš svakodnevni život. Bez semantičkog pamćenja, ne bismo mogli komunicirati s drugima niti razumjeti svijet oko nas. Epizodno pamćenje je od vitalnog značaja za našu dobrobit i pomaže nam da se povežemo s drugima. Proceduralna memorija je neophodna za obavljanje mnogih zadataka koje uzimamo zdravo za gotovo.

Dok su sva tri tipa dugotrajnog pamćenja bitna, semantičko i epizodno pamćenje su najbolje proučavane. Istraživači vjeruju da procesno pamćenje može biti izazovnije za proučavanje jer je često implicitno, što znači da nismo svjesni vještina ili znanja koje smo stekli.

Bilo semantička, epizodna ili proceduralna, sva dugoročna sjećanja su pohranjena u mozgu. Tačna lokacija ovih sjećanja još uvijek nije poznata, ali naučnici vjeruju da su raspoređena po cijelom korteksu. Korteks je najudaljeniji sloj mozga i odgovoran je za mnoge funkcije višeg nivoa, kao što su jezik i donošenje odluka.

Objašnjene funkcije radne memorije

Možda ste upoznati sa terminom „radno pamćenje“ iz školskih dana. Radna memorija je vrsta memorije koja vam omogućava da zadržite informacije dovoljno dugo da ih koristite. To je ono što vam omogućava da zapamtite telefonski broj dovoljno dugo da ga pozovete ili da zapamtite instrukcije dovoljno dugo da ih slijedite.

Od vitalnog je značaja za svakodnevne zadatke, ali može biti od suštinskog značaja u učionici. To je zato što učenici moraju biti u stanju zapamtiti informacije dovoljno dugo da ih razumiju i koriste u svom radu.

Radna memorija je vrsta memorije koja vam omogućava da zadržite informacije na kratko vrijeme kako biste ih mogli koristiti. Ova memorija je neophodna za svakodnevne zadatke kao što je pamćenje telefonskog broja ili praćenje uputstava.

Senzorno pamćenje

Senzorna sjećanja podsjećaju na senzorno iskustvo, kao što je ono što vidimo, čujemo, osjećamo ili mirišemo. Ne uključuje svjesnu obradu i brzo blijedi osim ako se ne "kodira" u kratkoročnu ili dugoročnu memoriju.

Implicitna memorija

Implicitna sjećanja, koja se nazivaju i nedeklarativno pamćenje, vrsta su dugotrajne memorije koja ne zahtijeva svjesno razmišljanje da bi se povratila. To je vrsta memorije koju koristimo kada izvodimo vještine ili zadatke koji su postali automatski, poput vožnje bicikla ili vezivanja cipela.

Eksplicitna memorija

Eksplicitno pamćenje se odnosi na vrstu dugotrajne memorije koja nam omogućava da se svjesno prisjećamo informacija. Eksplicitna sjećanja uključuju sjećanja na ljude, mjesta, događaje i iskustva. Semantička sjećanja su vrsta eksplicitne memorije koja pohranjuje opća znanja o svijetu, kao što su nazivi zemalja ili glavni grad Sjedinjenih Država. Epizodična memorija je još jedna vrsta eksplicitne memorije koja pohranjuje određene epizode ili događaje iz naših života, kao što je određeni odmor ili rođendanska zabava.

Iconic Memory

To je vrsta senzorne memorije koja se odnosi na vizualne informacije. Kognitivni psiholog Ulric Neisser prvi je to predložio 1967. godine. Otkrio je da se učesnici mogu tačno sjetiti slike koju su vidjeli za samo nekoliko milisekundi.

Međutim, ikonična memorija nije savršena. Studija Sperlinga (1960) pokazala je da se ljudi mogu sjetiti samo četiri stavke sa liste od nekoliko desetina predstavljenih na samo nekoliko sekundi.

Iako naše ikonično pamćenje nije savršeno, ono je još uvijek važan dio načina na koji obrađujemo i pamtimo informacije. Omogućava nam brzo pohranjivanje vizualnih informacija kako bismo im kasnije mogli pristupiti.

Autobiografsko pamćenje.

Autobiografsko sjećanje je naše sjećanje na konkretne događaje koji su nam se dogodili. Ova vrsta sjećanja je često vrlo živa i jasna. Možemo se sjetiti ovih događaja 'ko, šta, gdje, kada i zašto. Autobiografska sjećanja su obično sretna - poput prvog poljupca ili mature. Ali mogu biti i štetne, poput saobraćajne nesreće ili smrti voljene osobe.

Echoic Memory.

Ehoično pamćenje je naše pamćenje slušnih podražaja – onoga što čujemo. Smatra se da traje do četiri sekunde. Ova vrsta memorije je neophodna za stvari poput praćenja razgovora i pamćenja zvukova upozorenja. Često se upoređuje sa kasetofonom - potrebno je samo nekoliko trenutaka da se pohrane informacije.

FAQ

Kako pamtimo uspomene?

Postoje tri vrste memorije: slobodno pozivanje, opoziv sa znakom i serijski opoziv. Lumosity, nije dobro.

Slobodno prisjećanje je kada pokušavamo zapamtiti listu stavki bez znakova. Podsjećanje na znak je kada dobijemo prompt ili znak koji nam pomaže da zapamtimo informacije. Serijski opoziv je kada moramo zapamtiti stavke određenim redoslijedom.

Različite regije mozga odgovorne su za različite memorijske funkcije. Hipokampus je odgovoran za dugoročna pamćenja i prostornu navigaciju. Amigdala je odgovorna za emocionalna sjećanja. Prefrontalni korteks je odgovoran za radnu memoriju i kratkoročno pamćenje.

Koji dijelovi mozga su povezani s pamćenjem?

Hipokampus je dio mozga koji je najviše povezan s pamćenjem. Ovo područje mozak je odgovoran za dugotrajno skladištenje uspomena. Amigdala je još jedan dio mozga koji može utjecati na pamćenje. Ovo područje mozga odgovorno je za emocionalne reakcije i može utjecati na to kako se osoba sjeća događaja.

Jesu li neka sjećanja tačnija od drugih?

Ispostavilo se da postoje različite vrste sjećanja, a neka su tačnija od drugih. Na primjer, pamćenje opoziva je kada se možete sjetiti nečega bez ikakvih znakova. Ova vrsta memorije je često manje precizna od drugih tipova jer se zasniva na vašem sjećanju na događaj.

Možemo li poboljšati svoje vještine pamćenja?

Odgovor je da; možemo.

Naš mozak obrađuje tri vrste senzornih informacija: vizuelne, slušne i kinestetičke. Svaki tip senzornih informacija naš mozak različito obrađuje.

Vizuelno kratkoročno pamćenje odnosi se na stvari koje vidimo. Naš mozak obrađuje vizualne informacije drugačije od slušnih ili kinestetičkih informacija. Kada nešto vidimo, naš mozak stvara mentalnu sliku o tome. Ova mentalna slika je pohranjena u našoj kratkoročnoj vizualnoj memoriji.

Slušno kratkoročno pamćenje odnosi se na stvari koje čujemo. Naš mozak obrađuje slušne informacije drugačije od vizuelnih ili kinestetičkih informacija. Kada nešto čujemo, naš mozak vizualno predstavlja zvuk. Ova mentalna reprezentacija je pohranjena u našoj slušnoj kratkoročnoj memoriji.

Kinestetičko kratkoročno pamćenje odnosi se na stvari koje osjećamo. Naš mozak obrađuje kinestetičke informacije drugačije od vizuelnih ili slušnih informacija. Kad smo osjetimo nešto, naš mozak vizualno predstavlja osjećaj. Ova mentalna reprezentacija je pohranjena u našoj kratkoročnoj kinestetičkoj memoriji.

Koje su različite vrste pamćenja?

Jedna metoda prisjećanja je fotografsko pamćenje ili eidetičko pamćenje. Ovo se dešava kada osoba može da zapamti sliku sa velikim detaljima nakon što je vidi samo jednom. Procjenjuje se da između dva i deset posto stanovništva ima ovu sposobnost.

Druga vrsta prisjećanja na pamćenje naziva se složeni zadaci, što se odnosi na sposobnost pamćenja kako nešto učiniti nakon što smo vidjeli da je to jednom urađeno. Ovo sjećanje se često viđa u djetinjstvu kada djeca nauče kako vezati cipele ili voziti bicikl.

Međutim, nisu sva sjećanja stvorena jednaka. Neki cool igrice iz matematike može pomoći vašem mozgu. Neki ljudi pate od poremećaja pamćenja, što može otežati pamćenje čak i jednostavnih zadataka. Disfunkcija pamćenja može biti uzrokovana različitim faktorima, uključujući starost, traumu i bolest.